Svakoga jutra, budimo se znajući da je naš mozak bio veoma zauzet tokom noći.
Neki od nas su u stanju da se prisete blagih obrisa sna, ali nisu u mogućnosti da se sete svih detalja. Neki neće verovati da su uopšte i sanjali, dok će pojedini moći svoj san da opišu do najsitnijih detalja.
Posebno izdanje časopisa „Popularna nauka“ zvano „Nauka spavanja“ prikazalo je 2013. godine studiju koja prikazuje razlike u funkciji mozga kada dolazi do prisećanja. Istraživački centar za neuronauku u francuskom gradu Lion izvršio je istraživanje na grupi od 36 učesnika, koji su zamoljeni da provedu noć u laboratoriji za spavanje, povezani sa EEG senzorima, kao i slušalicama preko kojih su slušali različite zvuke kao što su muški glas koji izgovara njihovo ime, ali i potpuno nepoznata imena.
Grupa je bila podeljena na osobe koje slabo pamte snove (jednom ili dva puta mesečno) i osobe koje svoje snove pamte često (skoro svakodnevno).
Oni koji su manje pamtili snove takođe su se pokazali i kao mnogo otporniji na uticaj zvukova, pokazali su rezultati. Osobe koje svoje snove pamte skoro svakodnevno reagovale su na zvuke u mnogo većoj meri i češće su se budile.
„Postoji snažna hipoteza da se buđenje tokom sna olakšava kodiranje sna tokom prisećanja“, kaže Perin Rubi, autor studije.
Obe grupe ispitanika nastavile su da pokazuju razlike u moždanim aktivnostima i u budnom stanju. Oni koji su se prisećali snova češće pokazali su veću moždanu električnu aktivnost kada u budnom stanju čuju svoje ime, u odnosu na drugu grupu.
Leave A Comment